360° with Sanja Brkić: Andrija Čolak - Surf 'N' Fries

Danas je gost moje rubrike 360° Andrija Čolak suvlasnik franšize „Surf'N' Fries“.

Kroz moje susrete sa Andrijom prvi dojam se uvijek iznova potvrdio. Mogu ga opisati kao vrlo netipičnog poduzetnika i managera: otvoren je , jednostavan, pristupačan, skroman, s obje noge na zemlji. Uspjeh ga nije promjenio. Andrija ima i dobar smisao za humor, posebno na svoj račun.

Vaša franšiza „Surf'N' Fries zapravo nije počela kao franšiza?

Ne, počelo je od ideje o krumpirićima, sa željom da napravimo lanac prodajnih mjesta. 2009. smo otvorili prvo prodajno mjesto u Rijeci koje je naprosto poslovalo fenomenalno. 27 m2 i 1000 transakcija dnevno. Vrlo brzo su nam ljudi počeli pristupati s upitima kako da i oni otvore isto u nekom drugom gradu. Uzimao sam kontakte, bez da sam znao odgovor. Neki su nas počeli kopirati i zapravo smo morali sjesti i razmisliti kako dalje.2014. smo odlučili prestati operativno poslovati, te se posvetiti samo franšiziranju. Jedan od razloga takvoj odluci je bila i čista statistika: preko 80% poduzetničkih tvrtki koje se u RH otvore , unutar 5 godina se zatvaraju, dok je kod franšiza situacija obrnuto propocionalno. Preko 80 % franšiza nakon 5 godina i dalje posluje vrlo uspješno. Pokazalo se da smo odabrali pravi put.

Zašto se netko odlučuje na franšizu?

Jer je recept isproban i pokazao se uspješnim. Zato jer je netko isprobao sve porođajne muke i dječje bolesti, pa ne mora izmišljati toplu vodu. Zato jer se ljudi onda bave samo operativom, imaju gotova rješenja, te tvrtku principala koji se bavi razvojem novih proizvoda, poboljšanjem kvalitete. U jednoj knjizi sam pročitao kako je Eisenhower pitao generala Žukova nakon jedne bitke: kako ste izgubili tako malo tenkova na minskom polju? Lako, poslali smo pješadiju da testira minska polja. Mi smo za naše franšizere ta pješadija, topovsko

meso. Sve smo isprobali i nudimo gotova rješenja.

Jasno je zašto Fries, a zašto Surf?

Surfanje je naš hobi i san je bio povezati posao i hobi. San je bio otvoriti nešto na surferskoj plaži, poslije posla skočiti na surfanje. Trebalo nam je 10 godina da otvorimo u Australiji franšizu na Bondi Beach..

2015. godine ste dobili nagradu za Mladu nadu franšizne industrije od strane

Američke udruge franšizera u Las Vegasu?

Tamo sam shvatio važnu stvar da je pričati o neuspjehu zapravo normalna stvar, jer je normalno doživjeti neuspjeh. Treba probati. Kod nas se o tome ne voli pričati, neuspjeh se skriva. Naša metoda uspjeha je bila čista metoda pokušaja i pogrešaka.

Što vaša franšiza podrazumijeva: što franšizer mora dati i što za to dobije?

Franšizer plaća entry fee 5-10.000 EUR , investiciju u objekt (razne vrste mobilne, fiksne i sl), te Royalty fee u iznosu 5% prihoda (što je otprilike 25% profita).

Za to dobije: brand, know how, treninge, verifikaciju lokacije, logistička potpora posebno u supply chainu, inovacije

Svakom tržištu prilazimo individualno , osnovni proizvod je isti, ali zatim modificiramo npr. umake prema lokalnim ukusima i zahtjevima. Angažiramo lokalne chefove koji nam pomognu u kreiranju palete okusa koja će odgovarati zahtjevima domaćeg potrošača. Koriste se domaće namirnice, a jedino što uvijek dolazi iz Hrvatske je ambalaža koja nam je bila veliki izazov, u kojoj smo napravili puno inovacija i po kojoj smo prepoznatljivi.

Jedan od najvećih problema je zaštita trademarka i proizvoda, borba sa

kopiranjem?

Stalno se suočavamo s tim, prošli smo trnovit put, još uvijek se mučimo. Preko 100ak kopija sam ja osobno osvjedočio ili vidio na slikama. . Vrlo zavisi od regulative zemlje i efikasnosti pravosuđa. Više se toliko ne živciram oko toga kao prije.Naučili smo puno, napravimo sve što možemo sa zakonske strane.Ali nema 100 % zaštite.

Fascinantan mi je podatak da u Hrvatskoj imate oko 25 prodajnih mjesta i sva su na obali. Nema niti jednog koje je kontinentalno, čak ni u Zagrebu. Sva su prodajna mjesta u Hrvatskoj isključivo sezonalnog karaktera.

Objašnjenje je breakdown troškova za ROI u roku 3 godine: radna snaga 17 % od prodajne cijene, sirovine, ambalaža i sl. 35%, prostor 8-12 %, plus svi ostali sitniji troškovi, EBITda 20-25%. Dakle u Hrvatskoj bi realna cijena proizvoda bila 25 kn , što je za prosječnog Hrvata preskupo za porciju krumpirića. Stoga prodajemo samo na obali gdje se naši krumpirići prodaju po cijenama od 20-40 kn po porciji. Nemamo politiku iste cijene na raznim lokacijama.

Da li je trošak svega u Hrvatskoj veći ili je platežna moć slabija?

I jedno i drugo. Veća tržišta poput Njemačke imaju manji trošak jer su nabavne cijene s obzirom na količinu niže, PDV je 8% i sl. S druge strane , na stadionima i sl tu porciju krumpirića prodamo po prosječnoj cijeni od 5,5 EUR i to je njima prihvatljivo, a našem franšizeru profitabilno.

Koja je najuspješnija franšiza?

Njemačka. To se mjeri po broju prodanih porcija. Njemci rastu sporo, ali temeljito.Nema zaletanja i nerealnih očekivanja. Mi smo učili uz put. Počeli smo tako da su franšizeri birali nas. Danas mi biramo franšizere po strogim kriterijima i provodimo profiliranje potencijalnih franšizera.

Kriteriji koje provjeravamo su: da li su podkapitalizirani , moraju biti potpuno involvirani u biznis, jer ovo nije nešto što se radi „sa strane“ uz drugi posao, preferiramo radno iskustvo iz „Food / Beverage“ industrije, drugim riječima tražimo dobre operatere.

Teritorijalno kakve vrste franšiza nudite?

Nudimo: single unit (jedno prodajno mjesto), multi unit (npr 5 prodajnih mjesta), area development (franšiza za određeno područje) i master franšizu za zemlju koja uključuje pravo podfranšiziranja. Na master franšizu se rijetko odlučujemo, jer je rizik velik. Krivim odabirom master franšizera možeš upropastiti cijelo tržište.

Najveći poslovni izazovi su bili?

Kulturološki – sukobi kultura, načina razmišljanja, poslovnih navika...

Koliko traje od prvog kontakta do početka poslovanja?

Ako sve ide glatko oko 6 mjeseci, a najduža (Čile) je trajao 4 godine.

Smatraš li sebe uspješnim i kako definiraš uspjeh?

Smatram se uspješnim jer imam balans posla i privatnog života. Radim puno, pa mi je važno da posao koji radim i volim. Financijski sam neovisan, proputovao sam pola svijeta, upoznao mnoge kulture. Stignem se baviti i hobijima, jedrenjem, surfanjem. Imam obitelj koja mi puno znači , zdrav sam i u 40 godini života se nemam što žaliti.

Pretpostavljam da postoji i neki exit story? U kojem trenutku namjeravate prodati

kompaniju?

Da naravno.Ideja je da prodamo tvrtku, a cilj nam je da se to pokrene kad budemo imali 200 ak prodajnih mjesta.Trenutno smo prisutni na 4 kontinenta, sa 60 prodajnih mjesta, u 17 zemalja, među ostalim u Vijetnamu , Čileu, Južnoj Africi. Potencijalni franšizeri za nas najviše saznaju na putovanjima u Hrvatsku ili neku drugu zemlju, pa na skontaktiraju. Sad smo već počeli koristiti i franšizne brokere.

Razvijaš li još neke poslovne ideje?

Ništa veliko jer bi mi to bilo previše. Radim konzulting sa Colak Franchise Consulting Group kako bi mogao drugima pomoći da krenu u franšiziranje i iskoriste moje 10godišnje iskustvo i znanje o franšiziranju. Također dio sam PortHop tima gdje smo razvili aplikaciju za nautičare , kojom možeš rezervirati sidrište (bove) pa time želimo unaprijediti Naautički turizam u Hrvatskoj te isti projekt skalirati internacionalno.

Dragom Andriji zahvaljujem što je bio moj gost. Želim mu puno sreće u ovom i svim

ostalim projektima, a Hrvatskoj puno više pozitivnih priča o uspjehu!